HOTEL BLAŽA ĐAKOVO

Katedrala bazilika Sv. Petra u Đakovu

Građena od 1866. do 1882. godine, katedrala bazilika Sv. Petra u Đakovu je najznačajnija građevina u široj regiji. Izgradio ju je jedan od povijesno najvećih ljudi hrvatskog crkvenog i političkog života, veliki hrvatski mecena umjetnosti, biskup Josip Juraj Strossmayer, a katedrala je danas sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Građena je u kombinaciji neoromaničkog i neogotičkog stila i kao takva je jedinstvena na ovim prostorima. U dogovoru s nadbiskupijom, obilazak katedrale može uključivati i posjet kripti u kojoj se nalaze grobnice biskupa gdje je i iznimno zanimljiv reljef na grobnici biskupa Strossmayera iz 1913. godine.
Katedrala je gotovo svakodnevno predmet posjeta i zanimanja ekskurzija, studenata ili jednostavno ljubitelja unikatne građevine, tradicije, religije i povijesti umjetnosti. Tokom njezine duge povijesti, posjetili su je mnoge ličnosti iz javnog i političkog života, a najznačajniji među njima bio je posjet pape Ivana Pavla II koji je u Đakovu boravio 7. lipnja 2003. godine.
Pored katedrale bazilike nalazi se biskupski dvor gdje je moguća kupovina iznimno cijenjenih misnih vina biskupije đakovačke koja su rangirana u razred vrhunske kvalitete.
U neposrednoj blizini je i park koji se smatra jedinstvenim hortikulturnim spomenikom XIX stoljeća i nalazi se pod posebnom zaštitom.

Državna ergela lipicanaca i ergela Ivandvor

Tradicija uzgoja konja u Đakovu po dokumentima počinje 1506. godine kad se nalazi zapis da je biskup imao ergelu od 90 arapskih grla. Od 1806. godine u Đakovu se uzgajaju konji lipicanske pasmine, a na isključivi uzgoj lipicanaca prešlo se u doba biskupa Strossmayera. Ergela je danas najstarija uzgojno-selekcijska ustanova u Hrvatskoj koja čuva iznimno vrijedan genetski materijal konja lipicanske pasmine.
Najveći događaj u povijesti ergele je posjet britanske kraljevske obitelji. Kraljica Elizabeta II, princ Filip i princeza Ana bili su gosti ergele lipicanaca i Đakova 1972. godine.
Izvan samog grada nalazi se Ivandvor, druga lokacija ergele Đakovo. Na Ivandvoru je smješteno matično stado kobila i pomladak. Nakon navršene treće godine muška ždrebad se seli u ergelu Đakovo na daljnju dresuru.

Đakovački vezovi

Međunarodna smotra folklora Đakovački vezovi održava se jednom godišnje. Uz mnoge kulturne i gastronomske manifestacije koje se održavaju i po više tjedana unaprijed, glavni program vezova traje tri dana. Započinje u petak, redovito prvog vikenda u srpnju, otvorenjem vezova i prigodnim programom u centru grada na Strossmayerovom trgu ispred katedrale bazilike. Subota je rezervirana za razgledanje grada i posjet priredbama u parku. Nedjeljno jutro započinje svečanom povorkom svih sudionika Đakovačkih vezova, nakon čega slijedi cjelodnevni program na pozornici Strossmayerovog parka upotpunjen bogatim sadržajima u centru grada. Gosti vezova su svake godine sve brojniji. To su folklorne grupe iz Hrvatske i šire regije srednje i jugoistočne Europe, ali i njegovatelji narodne tradicije sa udaljenih kontinenata. U subotu i nedjelju u popodnevnim satima održavaju se i konjičke priredbe na poznatoj đakovačkoj ergeli lipicanskih konja. Vezovi završavaju svečanim zatvaranjem na pozornici u parku.

Osječka Tvrđa

Povijesni centar grada Osijeka je barokni spomenik velike vrijednosti. Današnji oblik je počela poprimati 1712. godine. Centralni dio Tvrđe zauzima Trg Sv. Trojstva. Znamenitosti uključuju ostatke Filibejeve utvrde, jedinog spomenika iz turskog doba, i crkvu sv. Mihovila koja je sagrađena na mjestu Kasim-pašine džamije, nekad najljepše džamije u Osijeku. Tvrđa završava (ili počinje) na Vodenim vratima koja su jedini preostali od nekad četiri ulaza u Tvrđu. Nastavak staze vodi na poznato osječko šetalište Promenadu i desnu obalu rijeke Drave.

Kopački rit

Na početku hrvatskog dijela regije Baranje, sjeverno od Osijeka nalazi se park prirode Kopački rit. Ukupna površina parka prirode je 17700 ha od čega specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8000 ha. Unikatan na ovim prostorima, Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih površina u Europi, a kao takav je zaštićen kao međunarodno značajna močvara i nalazi se na popisu sukladno Ramsarskoj konvenciji. Park prirode je dom šumskoj i močvarnoj vegetaciji, nastanjuju ga mekušci i kukci, zabilježeno je 44 vrste slatkovodne ribe, 11 vrsta vodozemaca i 10 vrsta gmazova. Kopački rit sadrži čak 293 vrste ptica što je gotovo 80% ukupne ornitofaune Hrvatske kao i 54 vrste sisavaca što je više od polovine ukupnog broja trenutačno poznatih vrsta u fauni Hrvatske.

Vukovar

Nekad jedan od bogatijih gradova u regiji, grad heroj Domovinskog rata, danas ima prilično mnogo problema. Tragovi razaranja su još uvijek i više nego vidljivi, ali neupitna snaga duha lokalnog čovjeka ostaje jamstvo obnove i nastavka života. Vukovar je grad od najstarijih vremena. Tome svjedoči i neolitičko arheološko nalazište Vučedol i poznata keramička figura Vučedolska golubica. Nešto mlađi, centar grada iz doba baroka i dvorac Eltz iduće su dvije poznate stvari vrijedne viđenja i pažnje. Novije doba karakterizira rat. Vodotoranj na Mitnici visok 50 metara ostat će i nakon potpune obnove Vukovara netaknuti svjedok mračnog razdoblja. Posjet Vukovaru uključuje i obilazak Ovčare i Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata. U sretnijim vremenima, Vukovar je bio mjesto razvoja, napretka i znanosti. Dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine Lavoslav Ružička, rođen je u Vukovaru. Posjet njegovoj rodnoj kući također je dio obilaska Vukovara.

Aljmaš

Na desnoj obali Dunava, selo Aljmaš je najpoznatije marijansko svetište Đakovačko-osječke nadbiskupije koje datira još od 1704. godine. Crkva Gospe od Utočišta u kojoj se nalazi kip Majke Božje izgrađena je 1864. godine. U Domovinskom ratu crkva je potpuno uništena, a na tom mjestu se nalazi se vrlo moderno arhitektonsko zdanje koje godišnje na blagdan Velike Gospe okuplja veliki broj hodočasnika iz cijele regije.

Židovsko groblje žrtava holokausta u Đakovu

Smješteno neposredno pored đakovačkog Gradskog groblja, židovsko groblje žrtava holokausta u Đakovu ima 600 grobova iz razdoblja drugog svjetskog rata. Sahranjeni su bili žrtve sabirnog logora koji je u doba fašizma u Đakovu djelovao 1941. i 1942. godine. Po svojoj formi je unikatno u Europi i predstavlja spomenik kulturne baštine. Naime, to je jedino groblje iz razdoblja drugog svjetskog rata gdje su grobovi židovskih žrtava obilježeni imenom i prezimenom te su i danas poznati. Na ulazu u groblje nalazi se sinagoga, a cijeli kompleks predstavlja unikatno svjedočanstvo holokausta kao najvećeg stradanja židovskog naroda u povijesti.

Župna crkva Svih Svetih u Đakovu

Današnja župna crkva Svih Svetih u Đakovu prvi put se spominje u turskim dokumentima iz 1565. godine kad je sagrađena kao Ibrahim pašina džamija. U katoličku crkvu je preimenovana 1704. godine nakon odlaska Turaka iz Đakova. Iduća evolucija u povijesti crkve bila je 1762. godine kad je i službeno postala župna crkva. Danas je upravo zbog svoje turske prošlosti poznata kao jedina jednoprostorna podkupolna sakralna građevina na širem području Slavonije.

Župna crkva Sv. Petra i Pavla Apostola u Osijeku

Najveća osječka crkva građena je od 1894. do 1898. godine na inicijativu biskupa Strossmayera. Građena je u strogo gotičkom stilu i zauzima centralno mjesto u gradu Osijeku neposredno uz Trg Ante Starčevića. Krajem 2008. godine je u sklopu formiranja Đakovačko-osječke nadbiskupije dobila status konkatedrale.

Tikveš

Dvorac u šumskom i lovačkom kompleksu Tikveš datira iz 19. stoljeća. Popratne građevine i uslužni objekti nadograđivani su na prostoru Tikveša do sredine 20. stoljeća. Kroz svoju dugu povijest dvorac je prvo služio potrebama dinastije Karađorđević, a nakon drugog svjetskog rata služi kao rezidencija tadašnjeg predsjednika Tita u kome se ugošćuju strani državnici i idu u lov. Danas su dvorac i šume oko Tikveša prilagođene za posjet turista.

Iločki podrumi

Uz proizvodnju vina u biskupiji đakovačkoj, okolica Iloka je enološki najznačajniji dio istočne Hrvatske. Prvi koji se ozbiljno posvetio vinarstvu u Iloku bio je knez Odescalchi u 17. stoljeću. Ispod svog dvorca izgradio je vinski podrum danas poznat pod nazivom Stari podrum. Rađen je u tri razine ispod površine zemlje, ovisno o temperaturama potrebnim za dozrijevanje i čuvanje vina ovisno o vrsti i starosti. O kvaliteti govori dovoljno to da je 11000 butelja iz Iloka isporučeno za svečanost krunidbe britanske kraljice Elizabete II.

Etno selo Karanac

Karanac se prvi put spominje u 1357. godini kao Krancs, a kasnije kao Karancs-vár. Selo je danas specifično po većem broju naseljenih tradicionalnih panonskih kuća ukrašenim etno elementima. Danas je značajan centar seoskog turizma u Baranji.

Jezero Borovik

Jezero Borovik nalazi se u blizini Đakova. Umjetno je stvoreno 1978. godine na izvoru rijeke Vuke. S opsegom od 7 km i dubinom vode od cca 15 m predstavlja impresivnu vodenu površinu u Đakovštini. Omiljeno je mjesto sportskih ribolovaca i jedno od najatraktivnijih mjesta za lov na šarane. Kapitalni šarani teže i do 30 kg. Pastrvski grgeči u Boroviku imaju očekivanu težinu od više od 2 kg. Osim ribolova, šume oko jezera Borovik su idealno mjesto za izletnike, šetnju i opuštanje u prirodi.

Vinske ceste

Cijela regija Slavonije i Baranje ima iznimno dugu vinarsku tradiciju koja u mnogim krajevima seže još u doba starog Rimskog carstva. Četiri su dominantna vinogorja na ovim prostorima: erdutsko, baranjsko, đakovačko i našičko. Ovisno o izboru i broju dana, obilazak vinskih cesta može uključivati Bilje, Suzu, Zmajevac i Bansku kosu u Baranji; Trnavu i Mandićevac u đakovačkoj regiji, podrume u Erdutu i Feravino u Feričancima.